Bubuland

27.04.2008., nedjelja

Nosim sve torbe, a nisam magarac

<br />
visible-means-of-escape Znam sve to, bio si dobro prikriven, odlučan da živiš u okrilju umjetnosti i naprosto 'nečeg drugog', istinitijeg, koža ti je bila sjajna... Boli me što znam koliko si čist i idealističan bio i kakvom si ljubavlju ljubio. Koliko si bio ranjiv i ranjavan.

Ali zaludu te voljeti... To poniženje gasi sjaj mog lica i zamračuje i moje oči.
Nemoć da se tome oduprem porazi me svaki put.


Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
A netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
I Jelinu torbu.Mogao bih za nju
Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam
Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Dragutin Tadijanović (Nosim sve torbe...)


- 23:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.03.2008., četvrtak

Tata



Nisam ti dospio reći
što si mi sve dala
sada je već kasno
al mislim da si znala.


Nisam ti dospio reći,
što mi je tvoje tijelo
ja sam pisao riječi
ti pripremala jelo.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.

Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.

Nisam ti dospio reći
ili to nisam znao
svjetlost pada u more
onda je zastor pao.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.

Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.

Arsen Dedić
- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2008., petak

Free love



No such thing.

- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.02.2008., nedjelja

Hm

Da sam se rodila na nekom drugom jeziku, bi li i tada bilo u meni ove mediteranske melankolije, temperamenta koji razara iznutra?
Bih li bila netko posve drugi da su mišići u mojim ustima uvježbani za neke sasvim druge foneme, sočnije, mekše, nazalnije ili odrešitije? Bi li moje srce bilo mirnije, smijeh manje očajnički, želje jasnije? Bih li bolje znala što i kako, i imala to volje ostvarivati?

Što je pošlo po krivu?

- 00:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.01.2008., četvrtak

Dragi tata

Ako se slučajno budem udavala, imat ću užasno seljačku svadbu samo da, ovako sramežljivi i smotani, nas dvoje zaplešemo (i vjerojatno zaplačemo):


- 20:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr











online